mallecka

Sve me podseća ne tebe moja tugo... Gledam u druge ljude, ali ja njihovo lice ne vidim samo si mi ti pred očima... Tvoje ...... oči ne daju mi nikad mira. Najteže mi dođe u snu. Sanjam te često i onda se probudim suznih očiju i samo sebe pitam zašto? Odgovora nema znam... ali opet pomislim doći će i taj dan, i dobiću odgovor.
Nijedan dan mi nije protekao da te se nisam setila, da se nisam bogu za tebe pomolila. Ja te stvarno volim a ti... Tebi nije stalo do mojih osećanja, ti ne mariš za moj bol. Tebi laska kad i za sebe ostaviš još jedno "slomljeno srce". Tebi i sada osmeh ne silazi sa lica, tvoje društvo mene smatra za još jednu "ludo zaljubljenu osobu" u tebe moja tugo. Oni ne znaju za moj bol, oni se kao i ti smiju mome bolu, jer oni uopšte kao i ti nikad nisu osetili a ni saznali šta je bol. Oni taj bol drugima "poklanjaju" ja ne mogu da shvatim kako ti moja tugo ne mariš za moj bol. Zašto kad se javljam sa tebi neznanih brojeva uvek odgovaraš a kad saznaš da sam ja iza tih brojeva prestaneš se javljati??!! Zar je toliko teško zavoleti me? Sve te devojke oko tebe su sa tobom iz koristi i opet ih više voliš i ceniš nego mene koja bi dala život za tebe. I sad sedim i razmišljam o tebi. Nemam volje ni za šta, život mi je postao "crn", sve zbog tebe. Samo jedno izvinjenje tvoje vratilo bi me u život ali od toga znam nema ništa. Živim što moram, druge osobe me ne zanimaju. Stalno se vraćam u prošlost, u sećanje, nadajući da će mi to doneti mir i snagu da izdržim u ovom svetu tuge u kojem za mene nema mesta. Ali to mi zapravo donosi bol, nespokoj, beznađe. Neko je rođen da ima sve a neko da nema ništa. Ja sam u ovoj drugoj kategoriji, rođena sam da patim, živim a na kraju i da umrem zbog tebe moja tugo.

evo da malo osvjezim ovaj blogg.odavno nisam nista pisala.od 14.februara..hehe sta bi ..skola pa se nema kad.al eto odvojila sam sad malkice vremena

Valentinovo je zasigurno jedan od najromantičnijih blagdana posvečen je zaljubljenim i svima koji se tako osjećaju, ljubav na koju skoro svi zaborave, 14.02. kad dan koji je stvoren za ljubav i koji slavi ljubav.

Na svijetu je više od 6 milijardi ljudi, ali ne znaju svi za taj slatki osječaj ljubavi, ako ste zaljubljeni, dijelite svoju ljubav s drugom osobom iznenadite je, ali mali poklon od srca će biti dovoljan, jer srcu nije bitan novac, čak i jedan mali cvijet će biti dovoljan ako ga poklonite osobi koja će ga znati cijeniti, ali i riječ volim te ponekad je dovoljna, jer ako svaki dan pokažete partneru, koliko ga volite za vas će valentinovo biti svaki dan, treba cijeniti ono što imate, ako ste zaljubljeni ili ako još niste,zaljubite se,.. jer ljepše je kad svoj život dijeliš sa voljenom osobom ili otkriješ da još netko drugi dijeli tvoje osječaje, ljubav je u zraku...duboko udahnite..............sretan dan zaljubljeni.

KAKO JE SVE POČELO?
        
  Prema jednom tumačenju, blagdan vuče svoje korijene iz svečanosti pastira imena Luperkalije, a koja se održavala u starom Rimu. U ranim danima Rimskog Carstva, divlji vukovi lutali su po obližnjim šumama i narod je pozvao jednof od svojih bogova, Lupercusa, da vukove drži što dalje od ljudi i da štiti njihova stada. Zahvaljujući tom događaju, narod je 15. veljače počeo održavati festival u čast ovog zaštitnika stada od vukova, a istovremeno je taj blagdan postao i slavljenje dolaska proljeća (naime, po tadašnjem kalendaru s početkom veljače zaista je i započinjalo proljeće). 

    ****  Tijekom tog blagdana odvijala se jedna simpatična ceremonija. Ispisivala su se imena djevojaka na komadiće papira koji su presavijeni i stavljeni u duboki vrč, nakon čega su ih mladi momci izvlačili. Ona djevojka čije je ime neki mladić izvukao, trebala je postati njegova "draga", a ovaj običaj, za koji se pretpostavlja da je originalni izvor Valentinova, kasnije je dobio ime po jednom potpuno drugom događaju.

  ****  Druga teorija možda nije u potpunosti istinita, ali svakako je najromantičnija. U ranokršćanskom Rimu vladao je strogi car Klaudije I. koji je naredio vojnicima da se ne smiju ženiti jer se bojao da se neće dovoljno srčano boriti, nego će u mislima biti kod kuće sa svojim obiteljima. Svi svećenici, osim Valentina, odlučili su poštivati carevu odluku i obredi vjenčanja više se nisu vršili. lutali su po obližnjim šumama i narod je pozvao jednoga od svojih bogova.. 

 Kako je stari rimski svećenik Valentin vjerovao u ljubav i u sve njezine blagodati, oglušio se o carevu odluku i počeo potajno održavati ceremonije vjenčanja, darujući mladence pritom crvenim ružama iz svoga vrta, sve dok ga nisu ulovili i bacili u tamnicu 14. veljače (večer uoči rimskog proljetnog blagdana Luperkalije) i tamo mu oduzeli život. Nedugo zatim narod ga je proglasio svecem pa kada se u Rimu učvrstilo kršćanstvo, svećenstvo je odlučilo spojiti blagdan Luperkalije i smrt svetog Valentina. Odredili su da će se novi praznik slaviti 14-og, a ime su mu dali u spomen na ovog sveca.

 Navodno i sam običaj čestitki na Valentinovo potječe od svetog Valentina koji je iz tamnice poslao pismo djevojci u koju je navodno bio zaljubljen. Pismo je potpisao s "tvoj Valentin".